Međunarodni dan starijih osoba obilježava se u cijelom svijetu od 1991. godine kako bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se treba prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.
Rezolucijom Ujedinjenih naroda, broj 45/106 Glavna Skupština Ujedinjenih naroda 14. prosinca 1990. godine proglasila je 1. listopada Međunarodnim danom starijih osoba s naglaskom da su starije osobe važni članovi svakog društva i ukazivanja na važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi, njihovim intelektualnim i fizičkim mogućnostima.
Ovim se danom naglašava potreba da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja.
Stariji su često žrtve prevara putem ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju te nerijetko ostaju bez imovine i adekvatne skrbi. Osobe starije životne dobi, koje su još uvijek radno sposobne, posebno su rizične za diskriminaciju pri zapošljavanju. Neupitna je svijest sustava o potrebi deinstitucionalizacije, odnosno što duljem životu u vlastitom domu, uz osiguranu pomoć i njegu u kući.
Stariji ljudi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom nose veći teret bolesti od onih u bogatom svijetu. Stariji ljudi u siromašnijim zemljama imaju tri puta veći broj izgubljenih godina života uzrokovanih preranom smrću zbog bolesti srca, moždanog udara i kroničnih plućnih bolesti. Češće imaju neki oblik invaliditeta, kao oštećenje vida i gubitak sluha te uznapredovali osteoartritis.
Najviše stanovništva u dobi od 65 i više godina u odnosu na ukupno stanovništvo bilo je u Ličko-senjskoj županiji (24,7%), a najmanje u Međimurskoj županiji (17,6%). (DZS 2018.g.).
UOSIKAŽU ima 373 članova i njihova prosječna starosna dob i muškaraca i žena je 59 godina. Najviše je članova u dobnoj skupini od 65 do 80 godina.
Jedna od usluga trogodišnjeg programa PodršKA osobama s invaliditetom bez granica - socijalno uključivanje nam je zajednička stanica! financiranog od Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, pomoć u kući, koje naše djelatnice pružaju na području posebne državne skrbi (PPDS – Tounj, Josipdol i Plaški) gdje je populacija stanovništva starije životne dobi uvelike pridonosi njihovoj kvaliteti života i aktiviranju u zajednicu.
Moramo promijeniti naše pretpostavke o starenju. Starost ne bismo smjeli povezivati samo s bolestima, slabošću, slabljenjem. Starost može biti lijepa, aktivna, ispunjujuća, mudra. Društvo treba ukloniti sve stereotipe o starenju i razvijati novi model aktivnog zdravog starenja u 21. stoljeću. Briga za starije osobe trebala bi biti odgovornost čitavog društva jer utječe na cjelokupni razvoj društva i gospodarski sustav. Potrebno je promicati međugeneracijsku solidarnost i dati podršku starijim osobama da budu aktivne, da se angažiraju i da šire svoje socijalne mreže i ostvare svoje interese.
Ivana Mastelić Ivić
