22. rujna obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Provodeći dugogodišnju Kampanju u cilju senzibiliziranja javnosti za nasilje nad ženama s invaliditetom, SOIH – Mreža žena s invaliditetom je tijekom Sedmodnevnog treninga u mjesecu srpnju 2020. odlučila ovogodišnju Kampanju posvetiti borbi protiv nasilja nad gluhim ženama.
Jedan od razloga je priroda zlostavljanja u komunikaciji koja je specifična za gluhe žene žrtve nasilja u odnosu na one koje čuju. Gluhe žene su izoliranije zbog manjka senzibiliteta društva na drugačiji oblik komunikacije, a pandemija je tu izoliranost još više povećala.
Kao jezična i kulturna manjina, gluhe žene kao žrtve nasilja u obitelji nailaze na značajne prepreke u pristupu informacijama i uslugama namijenjenim za prijavu i postupanje te rješavanje medicinskih i pravnih posljedica nasilja. Vrlo često zbog komunikacijskih prepreka nisu u mogućnosti prijaviti nasilje.
Unatoč tome što u RH postoje usluge tumača/prevoditelja znakovnog jezika za gluhe osobe, broj kvalificiranih tumača/prevoditelja je premalen da bi se zadovoljila sve veća potreba za istim.
U svrhu obilježavanja SOIH – Mreža žena s invaliditetom izradila je informativno edukativni letak kako bi ujedno obilježili i 23. rujan – Međunarodni dan znakovnog jezika, ali i tjedan gluhih koji se ove godine obilježava od 21. do 27. rujna.
UOSIKAŽU je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježila sudjelovanjem u medijima, dijeljenjem letaka na javnom mjestu i objavom priče gluhe žene na web stranici i društvenim mrežama.
Priču prenosimo u cijelosti:
„Zovem se Marina Jambrošić, imam 37,5 godina.
Izgubila sam sluh i vid na lijevo oko u 4 godini života. S 4 godine preboljela sam meningitis zbog čega ostajem bez sluha i vida na lijevo oko.
Od težih perioda u životu istaknula bi gubitak oca u domovinskom ratu.
Dugo sam bila nezaposlena. Tražila sam posao preko objavljenih oglasa HZZ-a. Uspjela sam se zaposliti 2016. godine. Našla sam posao preko stranice Burze rada, poslala sam životopis tom poslodavcu i dobila posao.
S osobama komuniciram normalno. Čitam s usana, često govorim (ili njih zamolim) da polako govore ili napišu na papiru. Uglavnom pratim čitanje s usana, tako da slabo koristim znakovni jezik. U društvu mi je teško pratiti komunikaciju više osoba u isto vrijeme. Tada ne mogu pratiti čitanje s usana.
Na poslu sam imala par neugodnosti gdje sam se u par navrata uplašila.
Voljela bih da u mom gradu ima više edukacija koje bi pomogle ljudima da bolje razumiju gluhe osobe, u smislu pravilnijeg korištenja terminologije za gluhe i nagluhe osobe. Sada nam komunikaciju otežava ova situacija s COVID-19 i nošenjem maski (u trgovini, pošti, banci i drugim javnim ustanovama).
Svoje slobodno vrijeme provodim: na biciklu (vožnja bicikla), igram društvene igre sa obitelji, igram igricu na mobitelu, druženjem s društvom na kavi, šaljem video-poziv na mobitelu“.
„Za nasilje nema opravdanja!“
Marina Jambrošić gostovala je i u emisiji „Mogu sve“ Trend TV-a.
Cijelu emisiju možete pogledati u sljedećem videu:
