Drukčija perspektiva

objavljeno u Rekli su

Kada me Marica iz naše Udruge (UOSIKAŽU) upitala bih li želio sa Udrugom ići u Aquatiku - Javnu ustanovu slatkovodni akvarij malo sam zastao razmišljajući. Zašto? Zato što čovjek može biti bedast i kada ima dosta ljeta na svojim leđima slušajući druge, umjesto da se sam uvjeri što je istina. Naime, čuo sam od mnogih ljudi u gradu negativne komentare o akvariju pa sam Marici lijepo rekao da me baš zanima kako to izgleda.

Dana 02.11.17. iskrcao sam se uz pomoć svoje asistentice iz automobila i krenuo ususret ribama akvarija. Ispred objekta nalazi se klupica, ispod koje ribe plivaju. Misli mi odlutaju prema ribičkom štapu (jer se to ne smije). Znatiželjan kakav jesam obiđem cijeli prostor prije ulaska i uviđam skladnost okoliša i objekta. Kao i uvijek pogledam gdje je WC (naknadno utvrđujem da isti za osobe sa invaliditetom zaslužuje ocjenu 5 zvjezdica). Marica je sjajno organizirala posjet jer objekt obilazimo sa vodičem.

Čovjek je sjajno, jednostavno i nenametljivo odradio svoj posao jer neki iz grupe koji su već bili, kazali su da im je ovaj put bilo bolje. Unutrašnjost je odlično složena koliko ja to kao neznalica i nestručnjak mogu uopće prosuditi, ali meni se jako svidjelo. Vidio sam ribe koje nisam znao da postoje (a skrušeno priznajem da sam si neke malo zamišljao pečene u tavici). Na koncu uvijek skužiš koliko malo znaš. Izložba fotografija je fascinantna, a meni je rekla da je ljepota u malome čak i onda kada mi to nismo svjesni. Suvenirnica mi je bila slatka pa sam kćerki kupio za rođendan malog puža kao simbol ustrajnosti i strpljivosti.

Na povratku kući sagledavam što smo dobili Aquatikom.

Možda brand koji dosad nismo imali. Ako mi Karlovčani ili ljudi iz naše županije nećemo to cijeniti, voljeti i poštovati tko će? Zašto uvijek mislimo da je tuđe bolje? Čemu „pljuvanje“ po nečemu što je naše i negativnost prema bilo kojoj novini. Zašto toliko malo samopoštovanja i poštovanja prema onome što nas sve okružuje?

Zar ne bismo od toga mogli stvoriti još ljepšu priču. Zavrtimo malo priču oko Našega akvarija, Naše Aquatike pa ugostimo učenike, studente, profesore, znanstvenike, zaljubljenike u faunu i floru iz cijeloga svijeta koji će sve to moći vidjeti i prostudirati u neposrednom kontaktu. Ti zaljubljenici će trebati negdje prespavati i jesti pa će tom prilikom obilaziti i druga područja naše županije. O svemu tome, kada im bude lijepo reći će drugima, itd.

Okrenimo se budućnosti na način da vidimo što svatko od nas može sam učiniti kako bi nam svima bilo bolje.

Svaka zdrava priča počinje načinom kako gledamo, kako vidimo stvari u nama i oko nas. I to je samo u našim rukama, u našem umu.

Nije li?

Božidar Mikša

Print Friendly, PDF & Email