Prvo zapošljavanje

objavljeno u Rekli su

PAULINA:  Nalazimo se na Korzu, u Karlovcu, u prostorijama  Udruge osoba s invaliditetom Karlovačke županije gdje naši članovi sudjeluju u Kreativnim radionicama. Danas smo se družili na jednoj takvoj radionici. Na samom ulazu sam čula pjesmu.  Unutra sam zatekla veselu i raspjevanu  družinu okupljenu oko velikoga stola. Malo sam porazgovarala s našom Blaženkom koja je zaposlena u Udruzi kao Voditeljica Kreativnih radionica, a ujedno je i članica udruge. Blaženka upravo izrađuje prekrasnog anđela od gline. Zamolila sam Blaženku da nam se predstavi i kaže nam nešto o sebi i svom radu u Udruzi.

BLAŽENKA:  Zovem se Blaženka Lipovac i vodim Kreativne radionice u Udruzi osoba s invaliditetom Karlovačke županije. Uz to sam i članica Udruge.

PAULINA:  Reci mi jesi li i što radila prije zapošljavanja u Udruzi?

BLAŽENKA:  Ovo je moje prvo zapošljavanje i jako sam sretna što mi je Udruga pružila mogućnost da se kao osoba s invaliditetom zaposlim, i to po prvi put u svom životu, u svoje 53 godine. Do sada mi nitko nije pružio takvu priliku. Zapošljavanjem u Udruzi dobila sam priliku olakšati si život u financijskom smislu, i ne samo to, već imam priliku i mogućnost izraziti i svoju kreativnost, što za mene isto ima veliku važnost jer me to jako veseli. Izrađujem predmete i ukrase od gline od kojih me najviše veseli izrada anđela. Ovim zapošljavanjem se moj život uvelike promijenio. Stekla sam radnu naviku i svoje radne obaveze izvršavam s velikim veseljem. Izašla sam iz učmalosti i iz svoja četiri zida gdje su mi u sumornom raspoloženju i nezadovoljstvu prolazili dani.

PAULINA:  Ovo mi je bilo jako drago čuti. Reci mi Blaženka, koristiš li u svom radu samo glinu ili i neke druge materijale?

BLAŽENKA:  Meni je osobito draga glina i na taj način najbolje izražavam svoju kreativnost, no u izradi različitih uporabnih i ukrasnih predmeta koristimo i druge materijale kao što su drvo, vuna, konac, karton, čipka, i još koješta drugo.

PAULINA:  Reci mi, da li ovaj prostor ovdje na Korzu, u samom centru Karlovca, u staroj gradskoj jezgri koji je, kako se vidi vrlo ugodan, svjetao i vrlo pristupačan koristite samo za održavanje Kreativnih radionica ili ga koristite i u neke druge svrhe?

 BLAŽENKA:  Ovaj prostor koristimo za održavanje  Kreativnih radionica utorkom i četvrtkom od 10 do 14 sati za korisnike koji ovise o prilagođenom prijevozu, međutim prostor je otvoren svakoga dana od 8 do 17 za sve zainteresirane posjetitelje. Isti ovaj prostor koji je, kako si već rekla, ugodan i vrlo pristupačan, kako našim korisnicima tako i našim posjetiteljima, koristimo i za izlaganje naših rukotvorina koje se mogu pogledati u našim izlozima  i u samom ovom prostoru. Naši sugrađani a i turisti koji posjećuju naš prekrasan grad na četiri rijeke, rado uzimaju predmete koje izrađujemo, uz dobrovoljne priloge i donacije. Tim sredstvima ponovo nabavljamo repromaterijal od kojeg dalje izrađujemo predmete.

PAULINA:  Možeš li nam reći koja je svrha i važnost održavanja ovakvih radionica?

BLAŽENKA:  Kao prvo, našim korisnicima je veoma važno međusobno druženje kako onima koji su iz Karlovca, tako osobito onima koji su iz ruralnih sredina. Mnogima od njih je ovo najčešće i jedini način i mogućnost da izađu iz svojih domova, monotonije, izoliranosti u svakom pogledu, da vide grad, da sami sebi kupe garderobu koju sami izaberu, pojedu sladoled, da se druže s ostalim članovima, da se ne osjećaju zapostavljeno i kao drugorazredni članovi društva na koje nitko ne misli i za koje nitko ne mari. Uz to, imaju mogućnost i priliku izraziti svoju kreativnost, na način na koji oni mogu, izrađujući raznorazne predmete što im čini veliku radost i zadovoljstvo. Ovakav način druženja i izrađivanja predmeta našim članovima ujedno predstavlja i psihofizičku rehabilitaciju i relaksaciju što uvelike poboljšava njihovu kvalitetu života i doživljavanja sebe kao korisnih i aktivnih članova zajednice. To govorim i iz osobnog iskustva, dok još nisam bila zaposlena.

PAULINA:  Zahvalila sam Blaženki na ugodnom razgovoru i druženju i poželjela još puno uspjeha u daljnjem radu.

 

Tekst napisala: Paulina Šepac